face
PDF Štampa El. pošta

dejan1


DEJAN MRMAK

STAMBENI OBJEKAT

Beograd

dejanU znamenitom ambijentu Dedinja realizovan je objekat arhitekte Dejana Mrmaka, čime je linija istorijskog razvoja dedinjskog rezidencijalnog fonda produžena jednim po svemu uzornim ostvarenjem. Logično opredeljenje autora je bilo da u istraživanju mogućnosti prostora i preispitivanju savremenog izraza krene od proverenih vrednosti Moderne, koja je cvetala upravo u ovom beogradskom ambijentu između dva svetska rata. Preimućstvo rada u total-dizajnu obezbedilo je sve uslove da Mrmak celovito i nadahnuto izrazi svoju kompleksnu viziju prostora. Život vile odvija se na tri nivoa. Budući da je raspoloživa parcela bila male širine ali relativno velike dubine, prostor po etažama je organizovan u linijskom, podužnom smeru. Piano nobile smešten je na prizemnom delu sa orijentacijom prema ulici. Stakleni zid-zavesa vizuelno nastavlja prostor na postojeću terasu i široko otvara pogled iz dnevne sobe prema bašti. Kako bi se vizure obogatile i uvela dinamika u optičkoj konstituciji ambijenta, ispred objekta izvedena je stilizovana konstrukcija slobodnostojećeg portika, upravno postavljena na ravan pročelja. Kompozicija eksterijera nedvosmisleno pripada geometrijskoj apstrakciji. U okviru nje egzistiraju jasne i jednostavne površine i volumeni, kao i promišljen sistem proporcija. Njeno estetsko dejstvo zasniva se na simboličnom značenju brojeva, prostornih odnosa i efekata postignutih sučeljavanjem horizontalnih i vertikalnih ravni. Pri svemu tome vokabular je krajnje sveden, čist, konceptualan. Nema pobude za ukrašavanjem prostora, bilo kakvog pomodarstva, suvišnih detalja. Oblik jasno prati funkciju i lep je sam po sebi. Ovako dobijen dekorativni minimum podrazumeva jedino šaru teksture kamene oplate i detalje konstrukcije vidljivo istaknute na fasadi. Primena kamena kao glavnog fasadnog obložnog materijala, što u ovom slučaju pretstavlja travertin tople i živopisne game, ravan krov, kao i opšti principi komponovanja masa pretstavljaju savremen omaž međuratnoj beogradskoj Moderni. Primenjeni materijali takođe odražavaju formulu minimuma - staklo, čelik i kamen, pri čemu je vrlo uočljiva pedantnost i principijelnost u njihovoj finalnoj obradi. Autor je posvetio intenzivnu pažnju pri osmišljavanju okućnice. Zapravo, ona i sam objekat tretirani su kao jedinstven artistički čin i međusobno se dopunjuju u svom značenju i vizibilitetu.